Dragi Blože,...

moj prvijenac...


20.03.2008.

Invalidi, Genijalci, mobitelad i brat


Moj rođeni brat, po pameti na nivou 14-godišnjaka, po rodnom listu, puna 21 godina starosti. Kao dječak bio je jako živ, svi su govorili proći će ga to...Nakon što ga je prošlo postao je invalid (u mozak).
Odrastao u stranoj zemlji, ne naučivši ni jezik te zemlje kako treba, vraćen je u BiH na milost i nemilost naših nastavnika i profesora. Uvijek je negdje štekalo. I uvijek je tu bila mama koja je rukama i nogama kopala da njen sin ne bude propalica. To je podrazumijevalo cijelonoćno učenje jedne lekcije iz prirode i društva s njim, razni poklončići za nastavnice, traženje veza za prolaznu iz matematike, instrukcije iz fizike, i slične stvari.
Moj brat, onako blago rečeno indiferentan prema školi i učenju, oslonio se potpuno na mamicu, te je svoje dragocjeno vrijeme i mamin i tatin teško zarađeni novac trošio na silnim poker aparatima, nakon čega su došli play station, internet klubovi, PC, igrice i slične stvarčice.
Elem, na kraju balade genijalčina je gostovao na popravnim ispitima od osmog osnovne do četvrtog srednje (nije nijednu godinu propustio, tu je bio temeljit), te je s mukom završio srednju.
Već nakon prvog popravnog ispita mama je bila zabrinuta, tata je bio nezainteresovan "to je mamin problem", a ja sam kipila od bijesa. U to vrijeme sam radila kojekakve posliće, pa sam imala neku kintu, i prvo čega sam se sjetila je ukidanje njegovog džeparca. Ukinuh ja, ne ukinuše oni što ga napraviše.

Epizoda Mobitel

Negdje u to vrijeme Invalidus Geniales je izrazio želju za mobitelom.
Pogađate?
Želja mu je naravno bila uslišena...
I to ne sa bilo kakvim mobitelom, nego sa mobitelom od cca.500 KM, što je u ta doba (2002-ge) bila ne golema, nego MEGALOMANSKA stvar.
Nakon što mi se zamantalo kada sam vidjela račun iz dotičnog dućana "mobiteladi", sjedoh sa rođenim bratom da popričam. Pa sam ga priupitala onako bijesna:
"dobro, jel ti stvarno misliš da si ovo zaslužio?"
"Kako nisam???" on će uvrijeđeno.
"Ajde mi molim te objasni KAKO?!" škrgućem zubima.
"Pa zar nisam za Bajram obišao sve tetke, po cijeeeeelom gradu da skupim bajramluke i da dam dio za mobitel???"

U mislima sam ga iskasapila mesarskim nožem.
U stvarnosti sam se nasmijala na rubu suza i izašla.
Prvi i zadnji razgovor između nas dvoje o takvim stvarima.

Trebam li spominjati da je mobitel već dosadio nakon 2 mjeseca korištenja, te je tražio novi?

U idućoj epizodi čitajte:

-Kako je Invalides Geniales maturirao
-Kako su Invalides Geniales Roditelji bili ponosni, te ga darivali
-Još pokoju anegdotu o I.G.& Co. 

17.01.2008.

Sjetila sam se

Dugo ti nisam pisala Blože,

Znaš da meni uvijek treba puno inspiracije. A nju sam našla iznenada u obliku bloggerice koja me pomjerila. Svojim postovima, načinom pisanja, o svom životu, braku, djetetu, vjeri i nadasve toleranciji.
Uvijek me veseli kada vidim da ima tolerantnih ljudi, koji žive po principu "live and let live".
Jako malo njih me okružuje u svakodnevnom životu, ali ih je više nego prije u svakom slučaju. I to me veseli jako.

O toleranciji ću morati da pišem malo više ovih dana, za danas sam izdvojila samo anegdotu, opet inspirisana OBloze i njenim blogom. E pa draga, imam i ja jednu Cosmo. I to ne jednu nego odmah 5 njih u jednoj kancelariji u koju moram svratiti povremeno, htjela-ne htjela, po putne naloge ili nešto slično...

Moram im izmisliti neka cool imena, da ne kršim copyright s ovim "cosmo", ali za ovaj post će poslužiti.
Cosmo 1,2,3,4 i 5 obično sjede u svojoj kancelariji, na sigurnoj udaljenosti od mene i mojih kolega od nekih 10 kilometara. Tu sigurnu udaljenost ponekad naruši telefon ili nenajavljena posjeta povodom inauguracije nečega...
Tog dana "frku" u njihovom savršenom svijetu fascikla, telefona, lakova za nokte, bureka, jogurta i čokolada, napravila je moja kolegica A., koja već 2 mjeseca bezuspješno pokušava da riješi neki problem s bankom, kreditom, ratom, platom, ne znam ni ja...
Pošto su, na našu nesreću, Cosmo Girls zadužene za bilo šta vezano s platom i kreditima, komunikacija je neizbježna...
Da ne duljim previše...kolegica A. nazove jednu od Cosmo Girls da priupita o svom problemu.
A.: (objašnjava svoj problem preko telefona)
Cosmo1: Mislim da nam nisi poslala taj papir.
A.: jesam, lično sam ga donijela.
Cosmo 1 zaziva Cosmo 2: Ima li papira?...Nema?...Nema ti bogami papira ovdje.
A.:dobro, treba da idem na put na kojem ću ostati 4 mjeseca...ovaj problem moram da riješim prije polaska. Mogu li da donesem kopiju?
Cosmo1: Ne mogu ja to tebi preko kopije odobriti, moraš da mi doneseš original.
A.:original sam vam dala, nisam kriva što ste ga izgubili. drugi original je kod mene i ne mogu da vam ga dam Banka kaže da cijela komisija treba opet da zasjeda da bih dobila opet taj papir.
Cosmo 1: Pa ne znam šta da ti kažem...
A.: Bi li pomogla ovjerena kopija?
Cosmo1: rekla sam ti da ne može kopija...
A.: ovjerena?
(nema odgovora, Cosmo Girls pregovaraju žustro par minuta)
Cosmo 1: a kako se ono ti zoveš?
A.: A.!
Cosmo 1: aha, pa ne znam A., ne znam stvarno...
(A. očajno pokušava da objasni kako putuje za par dana i da je neće biti 4 mjeseca, da je situacija ozbiljna itd...)
Cosmo 1: ma znaš šta...imaš li ti taj original kod sebe?
A.: imam, kod kuće...zašto?
Cosmo 1: ma sutra ponesi, pa ti to nama faksiraj s posla najbolje...

A. šokirano spušta slušalicu nakon 20-minutnog natezanja i priča cijelu priču...
Mi ostali u šoku ne možemo da vjerujemo, te joj mutimo šećera i vode...
Cosmo rulez!

06.05.2007.

The return of the bellybutton...

nisam se odavno osjecala u stanju da pisem. Nisam ni imala nekih tema. Pokusaji da pisem o svojim djecijim traumama su rezultirali depresijom. Tako da sada na proljece, maltene ljeto evo, ne mislim vise na takve gluposti (narucit cu se kod psihologa), sad mi se pise o necem skroz drugom.

Kao i otprilike 90 posto ljudi u BiH, evo i mene na UN dijeti. Masala vec 2 mjeseca i 3 dana, brojim 7kg manje. Nije bas neki drama uspjeh, al eto, bolje ista nego nista. Farmerke stare vise, sad kopam po ormaru one sto sam kupovala za "kad smrsam"...i vidi vidi, mogu mi!!!

Aj super! Nego, nije samo da mi mogu farmerke...ljudi moji nadjoh svoj vlastiti pupak nakon dugogodisnjeg izbivanja...dodje mi neki dan samo tako me zabljesnu u svoj svojoj velicanstvenosti! Mislim da odavno nisam vidjela nista ljepse (strije zanemarujem)... I smijesi se on tako meni, pa mi nesto milo i toplo oko srca bi, bas sam se raznjezila...ko rodilja kad joj metnu dijete na sisu.

Svaki dan ga provjeravam, da gdje ne pobjegne...Vec sam isplanirala cijeli program za njega...prvo dotjerivanje okoliša (strija), onda dvodijelni za ljeta, da isuncam ove ruzne predjele...pa onda akobogda mozda i piercing...nesto ovako lijepo mora biti vidjeno...

Necete mi zamjeriti na euforiji i snovima o piercingu...to ce ostati zauvijek samo san...ali eto..nije zabranjeno sanjati.

Kako je pupak u vokativu? OJ PUPČE?

baš kul...sad cu ga dozivati...a vidi mene, ne moram ga dozivati, vratio se sam...baš super...sad mogu mirno spavati (s gazom preko njega, da ne nestane opet...štaš, koga su zmije ujedale, i guštera se boji)

 

30.12.2006.

A ja bi volila...

Inspiracija mi dodje od alkohola...valjda...

Procitah nocas blog jedne veoma drage osobe.
I dirnu me...opece...tamo gdje mnogo boli...a ne radi se o meni.
Ta veoma draga osoba je , sasvim slucajno, ili sasvim namjerno, meni jako bliska.  I jako je napacena.
Zvacu tu moju veoma dragu i jako blisku osobu Squishi...

Squishi je, dragi moj bloze, predobar za ovaj svijet. U svoj svojoj dobroti, on precesto zaboravlja na sebe. A znas sta je najsmijesnije? On misli da je previse sebican.

Ja kao ja, Squishi to zna, volim cesto da analiziram ljude, situacije...neko bi rekao i da volim glavom kroz zid...a lako je meni...Squishiju nije, vjeruj.

Previse toga...bas previse...se kao paucina ili prasina uporno hvata za njegovu dusu, steze njegovo srce, gusi ga sa svih strana.

A ja bi volila da mu kupim kartu za Mars...ne jednu, nego dvije...i da ga posaljem tamo sa njegovom tajnom boljom polovicom, onom za koju ne smije rec da je njegova...a jes njegova. I on je njen...ali...ne smije se rec.

A ja bi volila da cijeli svijet zna... i volila bi da mogu biti sretni, zagrljeni i zaljubljeni kao sto su pred ocima rijetkih sretnika koji imaju cast da to vide...

A ja bi volila da mogu sa mnom i mojim andjelom ici u kino...i da se drze za ruke i ljube na sred ulice...

A ja bi volila da imam carobni stapic i da promijenim neke ljude i neke okolnosti...

A ja bi volila da svi vide koliko se vole te predobre dvije duse koje jako volim...

U kojoj agenciji se kupuju karte za Mars?

30.12.2006.

jesam li...?

Zakasnjela proslava mog rodjendana se desila bas veceras...u krugu veoma dragih prijatelja...a bilo je i onih manje dragih koje eto moras pozvat jer su "necija cura"...
Medjutim nakon par picha, oni dragi postanu jos drazi, a oni mrski postanu podnosljivi...

Rece meni moj andjeo veceras: Jesam li ja dobar muz?
Rekoh: Najbolji na svijetu!
A on iznenadjeno: Stvarno?

A meni kroz glavu prodje jedno mrklo septembarsko jutro...bolje reci zora...oko 4 ujutru...ja nenaspavana nakon besmislene svadje sa "andjelom", ni legla nisam, jer sam u 4 eto vec morala ustat na posao...i pijem kafu...silazim pred zgradu da cekam prevoz na posao...sva tuzna i umorna, i nikakva...oko mene mrak...negdje ker zavija u tami...malo drhtim sto od straha, sto od nespavanja...a iz daljine, preko ulice prelazi neko, krece se prema meni...a ja ne znam ko je...da nije neko pijan iz diska? Ruka je vec u tasni, stiska pepper spray...a druga mobitel...i onda mi pada kamen sa srca kada se prilika priblizi...moj andjeo sa malom bijelom kesom...
Rece tad: Kupio ti ja svjeze kifle, da ne budes gladna danas na poslu.

I sad mi zasuze oci kad se tog jutra sjetim...
Svaki prokleti put...

Najbolji na svijetu!

16.12.2006.

conversations with my 13-year old self pt2

I jesi se sjetila?
Pomalo.
Otkad se bojis?
Odavno...
Koliko dugo? mjesec, godina? Duze...manje?
Puno duze.
Sjecas li se kad je pocelo?
Pocelo je davno...ali me je strah tek otkako smo ovdje.
U drugoj drzavi?
Aha.
A sta je to pocelo davno...i kada?
Pa kad mi je rekla to. Od tada je pocelo.
Ko ti je rekao? I sta?
Pa mama.

sutila sam i cekala da mi kaze sta joj je rekla. Iako sam znala sta joj je rekla. Htjela sam da cujem od nje...od sebe...naglas..napokon.

Ispricaj mi.
Ali ti to znas.
Znam. Ipak mi reci.Naglas.

Uzdahnula je dugo i bolno, a ja sam samo cekala.

Onda...kada smo gledali onaj film...Kada je mama svoju djevojcicu ostavila u parku na klupi i zovnula ljude iz socijalne sluzbe da dodju po nju...jer nije imala para da se brine za nju...
Znam koji film mislils.
E pa taj film...tada mi je rekla.
Sta ti je rekla?
Pa to, da ce me ostaviti onako ako ne budem dobra.
Ona to nije tako mislila kao sto ti mislis.
Pa rekla je.
Koliko si godina imala tada?
6 ili 7...ne znam.
I od tada se bojis?
Ne uvijek...bojim se tek otkako smo ovdje.
Zasto tek otkako ste ovdje?
Jer ovdje nemaju svog posla, i nema para...
Odakle znas da nema para?
Pa rekli su mi.
Ko?
Mama i tata...kad su se svadjali...i kad sam im rekla da se ne deru.Rekla mi je onda da smo mi za sve krivi.
Ti i brat?
Aha...rekla je da smo mi krivi sto se svadjaju.
Kako vi mozete biti krivi?
Pa ne znam...ja nisam oprala sude kada mi je rekla...i onda se derala na mene, tata na nju...i onda mi je rekla da smo mi krivi sto se oni svadjaju...
Ne mozete vi biti krivi sto se oni svadjaju.
Ali jesmo...nismo dobra djeca.
Znas da jeste...
Nismo...ne slusamo...i oni ce nas ostaviti.
I ti zbog toga ne spavas?
Aha.
Kako zamisljas to kad vas ostave?
Vidim ih kako bjeze...i nikome ne govore gdje idu...a ja i brat smo sami i na ulici...i nemamo ni para, gladni smo, i hladno nam je.Juce kad sam isla u prodavnicu vidila sam jednu garazu...ima prozore...ako nas ostave mozemo tu spavati...nema niko u njoj.
Ali nece vas ostaviti.
Mozda nece...a mozda i hoce...ja volim da budem sigurna.
Zasto joj ne kazes?
mami? pa rekla sam joj?
I sta ti je odgovorila?
Nista...samo me je osamarila.
Zasto?
Zato sto misli da pricam gluposti.
Pa reci joj opet?
Necu...opet ce me osamariti.
Koliko ste vec ovdje?
3 godine.
I cijelo vrijeme se bojis?
aha. od prvog dana.
I sta radis kad se bojis?
Ustanem i pogledam jesu li u krevetu, spavaju li.I onda se vratim i ja i zaspem.
Jeli bilo ijedno vece kad se nisi bojala?
Nekad...kad mi dozvoli da otvorim vrata od sobe...ili kad dodje da me poljubi za laku noc.
Jeli veceras dosla?
Nije...nisam oprala sude...
I zato nece da te poljubi?
Ne znam...zvala sam je i nije htjela.Ali to je ok, zasluzila sam.
Nisi, i ti to dobro znas.
Ona misli da jesam.
Sta mislis kad bi se mogla prestati bojati?
Ne znam...kad se vratimo tamo.
Odakle ste dosli?
Aha.
Zasto tada?
Pa tada ne bi morali na ulicu ako nas ostave.Tamo ima rodbine.Ja stedim djeparac...i kad se vratimo ako nas onda ostave, dacu nekome sve sto sam ustedila da nas usvoje...
Da vas usvoje?
Aha.Vec sam pitala komsinicu da nas usvoji.
Koju komsinicu???
Onu od prekoputa.
Ali zasto???
Pa kad sam mislila da su nas ostavili.
Kada je to bilo?
Prije godinu dana.
Ispricaj mi.
Ja sam bila u prodavnici...zaboravila sam kljuc od kuce.I kad sam dosla i pozvonila,nije nikoga bilo kuci.I otvorila mi je komsinica i rekla da sjednem kod nje dok moji ne dodju.I ja sam plakala,jer sam znala da su otisli...i onda sam je pitala hoce li me usvojiti.Mislila sam da su brata poveli sa sobom...
I sta je komsinica rekla?
Prvo se smijala, ali sam ja bila uporna...sve dok nije obecala da hoce.
I sta je poslije bilo?
Nista, mama je dosla po mene.
Jeli joj komsinica rekla ista sta ste pricali?
Ne sjecam se...da jeste vjerovatno bi dobila batine...posto nisam, ne vjerujem da joj je ista rekla.
Cujes li sada ista?
Ne cujem...ili su pobjegli ili su legli.
Idi vidi...da mozes i ti zaspati.

Gledam je kako brzo iskace iz kreveta i trci u spavacu sobu, tiho otvara vrata i uvjerava se da su oboje jos tu. Gledam kako sa olaksanjem opet lijeze u krevet i znam da jos zadugo nece i ne moze biti drugacije...Da strah nece nestati. I da nema nacina da je ubijedim da je nece ostaviti. Kad bi mi samo povjerovala da njena buducnost, moja sadasnjost sasvim drugacije izgleda. Da se vise ne boji. Da je nece ostaviti.Da slobodno moze da zaspi. Da ce je kasnije brinuti sasvim druge brige, da ce biti sretna.
Ali ne mogu...vidjece sama...jednog dana.
A do tad cu je posjecivati, da mi prica cega se boji. Da moze reci sebi kad ne moze nikome drugom.






14.12.2006.

conversations with my 13-year old self pt1.

1995 god...mala mracna sobica usred noci, ormar, stolic i kreveti na sprat.
U gornjem usnuli djecak koji sanja o Power Rangersima i fudbalu.
U donjem djevojcica, budna, sirom otvorenih ociju.
Ostatak stana u tisini, povremeno narusavanoj tv zvukovima iz dnevnog boravka. Tata gleda vijesti, mama na balkonu razgrce ves. Cini se sve ok, zar ne?

A zasto je djevojcica budna? Vidim kako lezi, grcevito o necemu razmislja...gleda prema vratima balkona kroz koja se vidi mamina sjena...sjena peskira koje razgrce...
Pitam je zasto je budna.
Kaze da se boji.
Cega se bojis?
Suti.
Ako mi kazes cega se bojis, mozda ti mogu objasniti sta je to cega se bojis.
Skrece pogled sa vrata balkona, ma ne bojim se ja, samo cekam.
Sta cekas?
Da mama i tata zaspu.
Pa zaspat ce...znas da uvijek kasno legnu. Zasto ti ne zaspes? Sutra moras u skolu.
Ne, ja cekam dok oni ne zaspu.
A zasto?
Da mi ne pobjegnu.

???

Zasto bi pobjegli? I kuda?
Tako...
Nema razloga da se bojis, nece pobjeci, pa cujes ih...
Ne cujem.
Kako ne cujes?
Cujem televizor, ne cujem njih.
Ali oni su tu.
Mozda nisu.
Pa gdje bi mogli biti?
Pa ne znam...mozda se tata isunjao kroz vrata, a mama spustila niz balkon...
Pa kuda idu?
Bjeze od nas.
Od koga?
Mene i brata.
Ali zasto???
Jer smo im teret.
Kako im mozete biti teret, oni vas vole.
To se samo tako kaze...
Nije...
Jeste...
Ali zasto tako mislis? Jesu li ikada prije pobjegli?
Nisu...
Ali zasto mislis da ce sada pobjeci?
To je duga prica...
Ispricaj mi, imamo vremena, ionako ne spavas.
A zasto ti ne spavas?
Ja moram cuti tvoju pricu.
Prije nego sto ti je ispricam, moras mi obecati da se neces smijati i da me neces udariti.
Obecajem. Koliko imas godina?
13.
Hoces li mi ispricati zasto se bojis?
Hocu, samo ne znam kako da pocnem.
Sacekat cu da se sjetis...

11.12.2006.

Alicia Keys-Girlfriend

Baby, silly for me to feel this way about you and her
Cuz I know shes been such a good friend
I know she has helped you through

Talkin late on the phone
Every night youve been callin
Private moments alone
And your heart soon be fallin
And I know shes a friend
But I cant shake the feeling
That I could be losing your heart

I think Im jealous of your girlfriend
Although shes just a girl that is your friend
I think Im jealous of your girlfriend
She shares a special part of you

You said that shes one well to see
How deep youre in love with me
And intentions were not to get inbetween
But I see possibilities

And you say that you feel
Im the best thing in your life
And I know its real
I see it in your eyes
Theres no reason for me, to even feel this way
I know you just enjoy her company

I think Im jealous of your girlfriend
Although shes just a girl that is your friend
I think Im jealous of your girlfriend
She shares a special part of you

08.12.2006.

preporuka

Ovo je nesto sto obavezno morate isprobati! (vidi sliku lijevo)


Durex-ov Vibrations Ring, spravica za one koji vole eksperimentisati u seksu. Igrackica je jako jednostavna, efikasna i FUL KUL!

Prstencic od (pretpostavljam) latexa, te majusna ovalna spravica od plastike koja vibrira. Valjda je sasvim jasno gdje prstencic jedino moze doci :), a ovalna spravica (ne znam kako drugacije da je nazovem) koja ima mali prekidac, dodje na stratesko mjesto (dame znaju o kojem mjestu pricam), te kada se ukljuci vibrira nekih 20 minuta (ovdje dodje smajli koji prevrce oci u ekstazi i govori OHH OHH)
.
Nabaviti se moze u DM-u, dosad jedino mjesto gdje sam nasla da ima, a cijena u Hrvatskoj mu je nekih 50kn. Koliko kosta u BiH nisam uspjela doznati, ali cim saznam napisat cu.

Isprobano, provjereno efikasno i interesantno, sta vise da kazem osim da je toliko dobar (bez uvrede mojoj boljoj polovici), da nije bilo potrebe da iskoristimo svih 20 minuta koliko baterije traju 

Maksimalan uzitak i za njega i za nju.

Iako je On u pocetku malo cudno reagovao na pomisao primjene elektricne spravice neposredno na njegovom "herkulesu", uspjela sam ga nagovoriti, i mislim da nije zazalio. (Na moju adresu nisu stigle primjedbe)


Ovaj ranojutarnji "erocki unos" zavrsavam definicijom durexove spravice, koja je mom dragom pala na pamet nakon jedne pijanke (oko 4 ujutro):

"Znas, on se natakari na mesinu, i onda skupa s mesinom u zeni drhti..."

 

04.12.2006.

I belong to you...

trenutno sam u slavljenickom raspolozenju...slavim mali jubilej ljubavne srece :) Ili mozda i veliki...hehe ne znam:)
Samo znam da sam vec jako dugo neopisivo sretna i da je glavni krivac za to bas ON.
Sta sam uradila da zasluzim toliku srecu, to mi bas i nije najjasnije, ali izgleda da necim jesam...
Uglavnom...vec 11 mjeseci se svakodnevno osjecam kao princeza...kao neko vrijedan ljubavi, kao da negdje (nekome) pripadam. I to je jebeno dobar osjecaj
Mala posveta osudjenom krivcu moje neopisive srece:

Ljubavi moja, hvala na svemu...pocevsi od poljupca na klupi one ledene januarske noci od koje je sve pocelo, pa sve do dana danasnjeg...hvala ti sto nisi dopustio da me krize odvuku na dno, da me drugi ljudi uniste, i hvala ti sto sam se u svakom momentu mogla osloniti na tebe, na tvoju ljubav i podrsku. Hvala na svakom medenom poljupcu, zagrljaju nasred ulice i pogledu punom ljubavi.
Hvala sto si izdrzao sve moje hirove i durenja (a bilo ih je, znam!), hvala ti jednostavno na svemu.
Ti si nezamjenjiv, jedinstven, i ja te volim.




Stariji postovi

Dragi Blože,...
<< 03/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


MOJI LINKOVI

Ljubavna pesma
Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rec u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosneva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.

A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

J. Ducic


my friends

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
8019

Powered by Blogger.ba