Dragi Blože,...

moj prvijenac...


16.12.2006.

conversations with my 13-year old self pt2

I jesi se sjetila?
Pomalo.
Otkad se bojis?
Odavno...
Koliko dugo? mjesec, godina? Duze...manje?
Puno duze.
Sjecas li se kad je pocelo?
Pocelo je davno...ali me je strah tek otkako smo ovdje.
U drugoj drzavi?
Aha.
A sta je to pocelo davno...i kada?
Pa kad mi je rekla to. Od tada je pocelo.
Ko ti je rekao? I sta?
Pa mama.

sutila sam i cekala da mi kaze sta joj je rekla. Iako sam znala sta joj je rekla. Htjela sam da cujem od nje...od sebe...naglas..napokon.

Ispricaj mi.
Ali ti to znas.
Znam. Ipak mi reci.Naglas.

Uzdahnula je dugo i bolno, a ja sam samo cekala.

Onda...kada smo gledali onaj film...Kada je mama svoju djevojcicu ostavila u parku na klupi i zovnula ljude iz socijalne sluzbe da dodju po nju...jer nije imala para da se brine za nju...
Znam koji film mislils.
E pa taj film...tada mi je rekla.
Sta ti je rekla?
Pa to, da ce me ostaviti onako ako ne budem dobra.
Ona to nije tako mislila kao sto ti mislis.
Pa rekla je.
Koliko si godina imala tada?
6 ili 7...ne znam.
I od tada se bojis?
Ne uvijek...bojim se tek otkako smo ovdje.
Zasto tek otkako ste ovdje?
Jer ovdje nemaju svog posla, i nema para...
Odakle znas da nema para?
Pa rekli su mi.
Ko?
Mama i tata...kad su se svadjali...i kad sam im rekla da se ne deru.Rekla mi je onda da smo mi za sve krivi.
Ti i brat?
Aha...rekla je da smo mi krivi sto se svadjaju.
Kako vi mozete biti krivi?
Pa ne znam...ja nisam oprala sude kada mi je rekla...i onda se derala na mene, tata na nju...i onda mi je rekla da smo mi krivi sto se oni svadjaju...
Ne mozete vi biti krivi sto se oni svadjaju.
Ali jesmo...nismo dobra djeca.
Znas da jeste...
Nismo...ne slusamo...i oni ce nas ostaviti.
I ti zbog toga ne spavas?
Aha.
Kako zamisljas to kad vas ostave?
Vidim ih kako bjeze...i nikome ne govore gdje idu...a ja i brat smo sami i na ulici...i nemamo ni para, gladni smo, i hladno nam je.Juce kad sam isla u prodavnicu vidila sam jednu garazu...ima prozore...ako nas ostave mozemo tu spavati...nema niko u njoj.
Ali nece vas ostaviti.
Mozda nece...a mozda i hoce...ja volim da budem sigurna.
Zasto joj ne kazes?
mami? pa rekla sam joj?
I sta ti je odgovorila?
Nista...samo me je osamarila.
Zasto?
Zato sto misli da pricam gluposti.
Pa reci joj opet?
Necu...opet ce me osamariti.
Koliko ste vec ovdje?
3 godine.
I cijelo vrijeme se bojis?
aha. od prvog dana.
I sta radis kad se bojis?
Ustanem i pogledam jesu li u krevetu, spavaju li.I onda se vratim i ja i zaspem.
Jeli bilo ijedno vece kad se nisi bojala?
Nekad...kad mi dozvoli da otvorim vrata od sobe...ili kad dodje da me poljubi za laku noc.
Jeli veceras dosla?
Nije...nisam oprala sude...
I zato nece da te poljubi?
Ne znam...zvala sam je i nije htjela.Ali to je ok, zasluzila sam.
Nisi, i ti to dobro znas.
Ona misli da jesam.
Sta mislis kad bi se mogla prestati bojati?
Ne znam...kad se vratimo tamo.
Odakle ste dosli?
Aha.
Zasto tada?
Pa tada ne bi morali na ulicu ako nas ostave.Tamo ima rodbine.Ja stedim djeparac...i kad se vratimo ako nas onda ostave, dacu nekome sve sto sam ustedila da nas usvoje...
Da vas usvoje?
Aha.Vec sam pitala komsinicu da nas usvoji.
Koju komsinicu???
Onu od prekoputa.
Ali zasto???
Pa kad sam mislila da su nas ostavili.
Kada je to bilo?
Prije godinu dana.
Ispricaj mi.
Ja sam bila u prodavnici...zaboravila sam kljuc od kuce.I kad sam dosla i pozvonila,nije nikoga bilo kuci.I otvorila mi je komsinica i rekla da sjednem kod nje dok moji ne dodju.I ja sam plakala,jer sam znala da su otisli...i onda sam je pitala hoce li me usvojiti.Mislila sam da su brata poveli sa sobom...
I sta je komsinica rekla?
Prvo se smijala, ali sam ja bila uporna...sve dok nije obecala da hoce.
I sta je poslije bilo?
Nista, mama je dosla po mene.
Jeli joj komsinica rekla ista sta ste pricali?
Ne sjecam se...da jeste vjerovatno bi dobila batine...posto nisam, ne vjerujem da joj je ista rekla.
Cujes li sada ista?
Ne cujem...ili su pobjegli ili su legli.
Idi vidi...da mozes i ti zaspati.

Gledam je kako brzo iskace iz kreveta i trci u spavacu sobu, tiho otvara vrata i uvjerava se da su oboje jos tu. Gledam kako sa olaksanjem opet lijeze u krevet i znam da jos zadugo nece i ne moze biti drugacije...Da strah nece nestati. I da nema nacina da je ubijedim da je nece ostaviti. Kad bi mi samo povjerovala da njena buducnost, moja sadasnjost sasvim drugacije izgleda. Da se vise ne boji. Da je nece ostaviti.Da slobodno moze da zaspi. Da ce je kasnije brinuti sasvim druge brige, da ce biti sretna.
Ali ne mogu...vidjece sama...jednog dana.
A do tad cu je posjecivati, da mi prica cega se boji. Da moze reci sebi kad ne moze nikome drugom.






Dragi Blože,...
<< 12/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


MOJI LINKOVI

Ljubavna pesma
Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rec u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosneva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.

A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

J. Ducic


my friends

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
9161

Powered by Blogger.ba