Dragi Blože,...

moj prvijenac...


20.03.2008.

Invalidi, Genijalci, mobitelad i brat


Moj rođeni brat, po pameti na nivou 14-godišnjaka, po rodnom listu, puna 21 godina starosti. Kao dječak bio je jako živ, svi su govorili proći će ga to...Nakon što ga je prošlo postao je invalid (u mozak).
Odrastao u stranoj zemlji, ne naučivši ni jezik te zemlje kako treba, vraćen je u BiH na milost i nemilost naših nastavnika i profesora. Uvijek je negdje štekalo. I uvijek je tu bila mama koja je rukama i nogama kopala da njen sin ne bude propalica. To je podrazumijevalo cijelonoćno učenje jedne lekcije iz prirode i društva s njim, razni poklončići za nastavnice, traženje veza za prolaznu iz matematike, instrukcije iz fizike, i slične stvari.
Moj brat, onako blago rečeno indiferentan prema školi i učenju, oslonio se potpuno na mamicu, te je svoje dragocjeno vrijeme i mamin i tatin teško zarađeni novac trošio na silnim poker aparatima, nakon čega su došli play station, internet klubovi, PC, igrice i slične stvarčice.
Elem, na kraju balade genijalčina je gostovao na popravnim ispitima od osmog osnovne do četvrtog srednje (nije nijednu godinu propustio, tu je bio temeljit), te je s mukom završio srednju.
Već nakon prvog popravnog ispita mama je bila zabrinuta, tata je bio nezainteresovan "to je mamin problem", a ja sam kipila od bijesa. U to vrijeme sam radila kojekakve posliće, pa sam imala neku kintu, i prvo čega sam se sjetila je ukidanje njegovog džeparca. Ukinuh ja, ne ukinuše oni što ga napraviše.

Epizoda Mobitel

Negdje u to vrijeme Invalidus Geniales je izrazio želju za mobitelom.
Pogađate?
Želja mu je naravno bila uslišena...
I to ne sa bilo kakvim mobitelom, nego sa mobitelom od cca.500 KM, što je u ta doba (2002-ge) bila ne golema, nego MEGALOMANSKA stvar.
Nakon što mi se zamantalo kada sam vidjela račun iz dotičnog dućana "mobiteladi", sjedoh sa rođenim bratom da popričam. Pa sam ga priupitala onako bijesna:
"dobro, jel ti stvarno misliš da si ovo zaslužio?"
"Kako nisam???" on će uvrijeđeno.
"Ajde mi molim te objasni KAKO?!" škrgućem zubima.
"Pa zar nisam za Bajram obišao sve tetke, po cijeeeeelom gradu da skupim bajramluke i da dam dio za mobitel???"

U mislima sam ga iskasapila mesarskim nožem.
U stvarnosti sam se nasmijala na rubu suza i izašla.
Prvi i zadnji razgovor između nas dvoje o takvim stvarima.

Trebam li spominjati da je mobitel već dosadio nakon 2 mjeseca korištenja, te je tražio novi?

U idućoj epizodi čitajte:

-Kako je Invalides Geniales maturirao
-Kako su Invalides Geniales Roditelji bili ponosni, te ga darivali
-Još pokoju anegdotu o I.G.& Co. 

Dragi Blože,...
<< 03/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


MOJI LINKOVI

Ljubavna pesma
Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rec u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosneva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.

A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

J. Ducic


my friends

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
9161

Powered by Blogger.ba