Dragi Blože,...

moj prvijenac...


03.12.2006.

Dobro jutro...

Dobro jutro svima onima koji ne spavaju.
Obaveze, party, insomnia...razlog nije bitan.

Ja sam na nogama vec od 4 jutros...nimalo nije lako ustati iz toplog kreveta

Zna se vec kako to ide...sat zvoni...znas da moras opet ustati...a prije toga se moras OTKRITI!! I sva ona toplina tvojih snova (a bogami i nesvjesnih prdeša...ha ja,svi prdimo) mora izaci napolje, a ti moras ustati...
I tako mozgajuci o toplini proviris nozni palac ispod deke, a tamo HLADNOOOO...prstic se sav jadan zgurio od hladnoce...pa ga vratis....neces ga sad maltretirati odmah zorom!
Pa onda opet mozgas o toplini...oke se zatvaraju...pa ih silom otvoris....pa se opet zatvaraju...pa ih opet pokusas silom otvoriti...ali ne ide...sjetis se da imas snooze na mobitelu, ma hajde neces prespat...valjda...

Snooze se oglasava, i procedura pocinje ispocetka...mozganje,palac,mozganje,okice, kapci...uh nikad ustat!

A da zovnem i kazem da sam bolesna?

Aha, bas ce mi se sef javit u 4 ujutro...doduse nakon nekoliko snooze-ova je vec 4.18...ali ipak...nema sanse da ga dobijem na telefon...ipak je on sef. Samim tim sto je sef ima privilegiju da dodje u 10...radnim danima...
A ja jadna moram i nedjeljom...i to u 4

Dobro,dosta cmizdrenja, ustat se mora!

i ustajem...navlacim termo carape i slape u obliku neke cupave zivine...pravac wc...malo pregledam nijansu pododcnjaka (pa ja, morala sam ja leci u 12 i po, umjesto u neko normalno vrijeme), podocnjaci OK...ni vise ni manje tamni nego juce...umivanje ih ne ublazava...razmisljam o privijanju hladne kasike na kriticna mjesta...ali mi je fakat mrsko...
nekako u mraku nalazim put do kuhinje...aparat za espresso kafu sam naravno sinoc zaboravila upaliti, a treba mu posata da se zagrije, tako da cu ipak odraditi onu obicnu, zaljevusu...ili nekad i proljevusu...
Dok cekam da voda prokuha razmisljam o svojoj boljoj polovici koja ne pije kafu...on ne mora ustat 45 minuta ranije da popije kafu (i suoci se sa posljedicama kafe), predlozio mi je zeleni caj umjesto kafe...probala sam...bljutav je...i sa 6 kocaka secera je bljutav...
Kafa gotova...odem u sobu po cigare dok se malo kafa slegne...
Velika dilema...radio ili tv?
Ma tv, da u nesto buljim...radio ce me opet uspavat...spavat spavat spavat....majke mi, cim dodjem  kuci oko 9, odmah cu leci...spavat do podne i bicu onda cila i vedra i bez podocnjaka....
palim teve....tamo mjuzik talentsi...ja talenata.... zalosss..

prebacujem dalje...mjuzik talentsi, stanje na putevima, vremenska prognoza...muzicki kanali...sport...pornjava, repriza reprize meksicke serije....jao jao...muka mi je zorom...

Pijuckam kafu...u sebi roncam na teve...na posao...podocnjake...probavu...
Dzaba...nemam koristi od roncanja izgleda...
Pogled na sat...uu...predugo sam kafenisala...trkom oblacenje...tasna, kljuc, jakna, sprint niza stepenice...
Izlazim iz haustora, a neki tinejdzeri jurcaju u tatinim autima, gas do daske...pa ja...lako je njima...oni se vracaju iz vecernjeg provoda, a ja na posao...

Ma lako je meni...oni ce tek iduceg petka smjet pitat "petaka" za izlazak...a ja ne moram nikoga pitat

25.04.2006.

Ljubomorna na NJU...

[b]Jebena stvar ova ljubomora...
Jos jebenije priznat da si ljubomoran...
Mrzim to...stvarno jesam....Gledas u Nju kao da je neka boginja...a nije fakat.
Ili to ja ne mogu da budem objektivna?
Ma 'ajde...
Znas koji objektiv imam kroz koji te posmatram...nema sanse da nisam objektivna... :D
I sve se dogadja pred mojim ocima, vidim kako ti se lice ozari kada ugledas Nju, Ona automatski postaje centar tvoja paznje. I ne samo tvoje, nego svacije. Ko god je u blizini, Ona ga povuce sebi nekom nevidljivom magnetskom silom...Ja bi vjerovatno mogla hodati na trepavicama ili sta ja znam...rasjeci vene i iskrvariti... ali to ionako niko ne bi primjetio ako je kojim slucajem i Ona u blizini...

I onda ta vasa bliskost...tvoja i Njena...dodirujes je tako njezno kao da te je strah da ce se razbiti...
Sad, nisam ni ja slijepa, vidim i ja njen visoki stas, dugi glatki vrat, savrsene obline...ali zar je bas moras dodirivati?
I pored toga jos joj nezno saputati?

Samo neka mi neko kaze da nemam razloga za ljubomoru...da samo cujem ko bi se usudio...

Eto, i sinoc je Ona bila glavna...
Dzaba bilo moje nove majice...nove Super Lash Lift maskare (18.90km!!!)..dzaba bilo uskih farmerki...kad je opet Ona bila glavna..

Jebla te tvoja gitara...[/b]

10.04.2006.

moje besane noci

Nedavno sam dugo ostala budna, iako mi se uzasno spavalo. Noc je moj omiljeni dio dana za razmisljanje. I razmisljala sam. O tebi, o nama, o poimanju vremena otkako postojimo MI :)
Eh da mi je sve misli uhvatiti...
Nekad me podsjecaju na eksploziju. Imaju smisla samo djelic sekunde, a onda se odmah rasprse u milion fragmentica i nema sanse da ih vise sastavim. Samo jedno svi djelici imaju zajednicko-onaj prelijepi osjecaj, toplinu oko srca i neopisivu srecu koja me obuzima svaki put kad mislim o tebi.
Cesto pomislim na ono vece...bilijar, setnja, park, klupa, zagrljaj, stidljivi poljubac...(izbacis bilijar, dodas vruce kestenove i eto ti sevdalinke hehehe)
Ne, ozbiljno, to vece sam pronasla nesto prelijepo i jedinstveno...moj mali privatni raj. Znas kako je dobro biti u raju. Covjece, ja se uopste ne sjecam icega prije toga :)

Iskreno se nadam da cu i ja uspjeti usreciti tebe bar upola onako kako si ti mene usrecio. Radim na tome intenzivno :)

08.04.2006.

talk is cheap...

Ljudi znaju biti jako okrutni. Pocevsi od djece u vrticu ili osnovnoj skoli, pa sve do odraslih. Ne razmisljajuci izgovore svasta, uvrede i psovke, u ljutnji je covjek stvarno u stanju svasta reci.
Uvijek sam se tjesila da rijeci ne mogu boliti, samo djela. Ali ipak rijeci mogu i te kako da zabole.
Jednom davno sam sa jednim poznanikom razgovarala na tu temu. Da bi mi dokazao da rijeci mogu jako da zabole, ispricao mi je sljedecu pricu koju cu pamtiti zauvijek (mislim da nije losa ni kao djecija pricica za laku noc):

Covjek je zivio na imanju sa zenom i 3 sina. Volio je svoje sinove kao sto svaki otac voli svoju djecu. Medjutim jedan od sinova, najmladji, se prema drugim ljudima ponasao bahato, nekulturno, cesto je ne razmisljajuci izgovarao najgore psovke, ne birajuci pred kim i kada. Njegova braca i ljudi u okolini su ga skoro mrzili, izbjegavali, ali on je postajao sve gori. Zabrinuti otac odluci da nesto poduzme dok jos ima vremena, dok mu je sin jos uvijek mlad. Zovnuo ga je sebi i rekao:
-Sine, vidis li onu drvenu ogradu koja razdvaja nase imanje od komsijinog?
Mali klimnu glavom pitajuci se sta li je starom.
-Sine, od sutra, za svaku psovku i nekulturnu rijec koju uputis nekome, zakucat ces po jednu civiju u ogradu.

Tako je i bilo. Prvi dan, djecak je zakucao oko 50 civija. Kako je vrijeme odmicalo, broj se smanjivao, djecak je shvatio da mu je lakse da obuzda jezik nego da zamahuje teskim cekicem. Postepeno se broj smanjivao, na 46, 30, 18, 5, dok na kraju nakon odredjenog vremena nije dosao dan kada djecak nije zakucao niti jednu jedinu civiju u ogradu. Sav sretan otrcao je ocu:
-Tata, danas nisam morao zakucati nijednu civiju u ogradu! Nijednu!!
-Odlicno sine, ponosan sam na tebe. To si jako dobro uradio. Od sutra, za svaki dan koji prodje a da ne moradnes zakucati nijednu civiju, mozes izvaditi po jednu od onih vec zakucanih.

Vrijeme je prolazilo, djecak je prestao da psuje i da se ponasa bahato, svaki dan je vadio po jednu civiju, dok ih nije sve izvadio. Kada je izvadio i posljednju civiju iz ograde opet je sav sretan otrcao da isprica to ocu. Otac ga povede za ruku i stadose ispred ograde.
-Sine, ponosan sam na tebe, nema nijedne civije u ogradi. To znaci da si postao bolji covjek, ne ponasas se vise kao prije.
Djecak je bio sretan i ponosan na sebe, smjeskajuci se i gledajuci oca.
-Ali sine, nastavi otac, -pogledaj ogradu. Sta vidis? Kako izgleda ograda?
Djecak je sutio ne shvatajuci.
-Ograda je puna rupa, rece otac, - izvadio si sve civije, ali rupe su ipak ostale. Tako je i sa ruznim rijecima koje si izgovorio i povrijedio ljude. Mozda si izvadio civije, ali rupe koje su ostavio u srcima ljudi nikad ne mozes popraviti...

06.04.2006.

prvi se macici u vodu bacaju...a zecici s balkona...

[b]Napokon sam se odlucila na taj veliki korak, na taj novi list u knjizi mog zivota, tu fundamentalnu promjenu, zbirku krikova moje duse...
ma serem, jednostavno sam pocela pisat blog.

Moj prvi, prvorodjeni...valjda nece biti ono "prvi se macici u vodu bacaju", pogotovo sto mi se vec oci pune suzama kad pomislim da neko moze male slatke cupave loptice baciti u vodu :( ... Osjetljiva sam na sve malo i dlakavo...

Fuy, sta ste sad svi pomislili...

Dobro hajde... na sve malo, dlakavo i sto me gleda preplasenim okicama (nadam se da je sad jasnije).
Mrzim te male okice, svake su iste. I bas svake izgledaju kao male preplasene okice mog snijeznobijelog zecica, tacno sekund prije nego sto sam ga bacila s balkona...
Sta da kazem u svoju obranu? Nista, apsolutno nista ne moze opravdati moj postupak. Ali za svaki slucaj, da me ne daj boze PETA ili Greenpeace ne uhapse, samo bih dodala da sam u vrijeme gnusnog cina, imala 4 i po godine...

Uostalom nisam ni ja sama kriva! Krivi su mediji! Majke mi mile. Zasto nam na teveu ili crticima ili dokumentarcima i emisijama za djecu prikazuju zecice koji skakucu? Odakle sam ja mogla znati da je zecic koji ne skace takodjer normalna pojava??
Ja sam samo mislila da mu pomognem, ono ko sto mama ptica gurne sina ptića iz gnijezda da poleti, pa ono, misko il leti il se poslije koprcaj na zemlji. I ja sam samo zeku bacila s terase misleci da ce se sjetiti svoje izvorne uloge-da skakuce i jede kupus i mrkvu....
Nazalost poslije tog nemilog dogadjaja vise nisam bila u mogucnosti da saznam jeli mu bila draza mrkva ili zelena salata....

I tako sada zivim s osjecajem krivice, grizom savjesti i tugom u srcu, i nijednom cupavom bicu ne mogu pogledat u oci.
O doticnoj djecijoj pjesmici o pomenutom cupavom klupku i vodenoj povrsini manjoj od rijeke ne zelim ni da pricam...a kamoli da je ne daj boze cujem.

Dosta ja mislim za moj blog prvijenac.
Dragi blože hvala na strpljenju, valjda te nisam razocarala.[/b][/b][/b]


Noviji postovi |

Dragi Blože,...
<< 03/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


MOJI LINKOVI

Ljubavna pesma
Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rec u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosneva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.

A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.

J. Ducic


my friends

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
9161

Powered by Blogger.ba