beats by dre cheap

Invalidi, Genijalci, mobitelad i brat


Moj rođeni brat, po pameti na nivou 14-godišnjaka, po rodnom listu, puna 21 godina starosti. Kao dječak bio je jako živ, svi su govorili proći će ga to...Nakon što ga je prošlo postao je invalid (u mozak).
Odrastao u stranoj zemlji, ne naučivši ni jezik te zemlje kako treba, vraćen je u BiH na milost i nemilost naših nastavnika i profesora. Uvijek je negdje štekalo. I uvijek je tu bila mama koja je rukama i nogama kopala da njen sin ne bude propalica. To je podrazumijevalo cijelonoćno učenje jedne lekcije iz prirode i društva s njim, razni poklončići za nastavnice, traženje veza za prolaznu iz matematike, instrukcije iz fizike, i slične stvari.
Moj brat, onako blago rečeno indiferentan prema školi i učenju, oslonio se potpuno na mamicu, te je svoje dragocjeno vrijeme i mamin i tatin teško zarađeni novac trošio na silnim poker aparatima, nakon čega su došli play station, internet klubovi, PC, igrice i slične stvarčice.
Elem, na kraju balade genijalčina je gostovao na popravnim ispitima od osmog osnovne do četvrtog srednje (nije nijednu godinu propustio, tu je bio temeljit), te je s mukom završio srednju.
Već nakon prvog popravnog ispita mama je bila zabrinuta, tata je bio nezainteresovan "to je mamin problem", a ja sam kipila od bijesa. U to vrijeme sam radila kojekakve posliće, pa sam imala neku kintu, i prvo čega sam se sjetila je ukidanje njegovog džeparca. Ukinuh ja, ne ukinuše oni što ga napraviše.

Epizoda Mobitel

Negdje u to vrijeme Invalidus Geniales je izrazio želju za mobitelom.
Pogađate?
Želja mu je naravno bila uslišena...
I to ne sa bilo kakvim mobitelom, nego sa mobitelom od cca.500 KM, što je u ta doba (2002-ge) bila ne golema, nego MEGALOMANSKA stvar.
Nakon što mi se zamantalo kada sam vidjela račun iz dotičnog dućana "mobiteladi", sjedoh sa rođenim bratom da popričam. Pa sam ga priupitala onako bijesna:
"dobro, jel ti stvarno misliš da si ovo zaslužio?"
"Kako nisam???" on će uvrijeđeno.
"Ajde mi molim te objasni KAKO?!" škrgućem zubima.
"Pa zar nisam za Bajram obišao sve tetke, po cijeeeeelom gradu da skupim bajramluke i da dam dio za mobitel???"

U mislima sam ga iskasapila mesarskim nožem.
U stvarnosti sam se nasmijala na rubu suza i izašla.
Prvi i zadnji razgovor između nas dvoje o takvim stvarima.

Trebam li spominjati da je mobitel već dosadio nakon 2 mjeseca korištenja, te je tražio novi?

U idućoj epizodi čitajte:

-Kako je Invalides Geniales maturirao
-Kako su Invalides Geniales Roditelji bili ponosni, te ga darivali
-Još pokoju anegdotu o I.G.& Co. 

Dragi Blože,...
http://chuftica.blogger.ba
20/03/2008 15:45