beats by dre cheap

conversations with my 13-year old self pt1.

1995 god...mala mracna sobica usred noci, ormar, stolic i kreveti na sprat.
U gornjem usnuli djecak koji sanja o Power Rangersima i fudbalu.
U donjem djevojcica, budna, sirom otvorenih ociju.
Ostatak stana u tisini, povremeno narusavanoj tv zvukovima iz dnevnog boravka. Tata gleda vijesti, mama na balkonu razgrce ves. Cini se sve ok, zar ne?

A zasto je djevojcica budna? Vidim kako lezi, grcevito o necemu razmislja...gleda prema vratima balkona kroz koja se vidi mamina sjena...sjena peskira koje razgrce...
Pitam je zasto je budna.
Kaze da se boji.
Cega se bojis?
Suti.
Ako mi kazes cega se bojis, mozda ti mogu objasniti sta je to cega se bojis.
Skrece pogled sa vrata balkona, ma ne bojim se ja, samo cekam.
Sta cekas?
Da mama i tata zaspu.
Pa zaspat ce...znas da uvijek kasno legnu. Zasto ti ne zaspes? Sutra moras u skolu.
Ne, ja cekam dok oni ne zaspu.
A zasto?
Da mi ne pobjegnu.

???

Zasto bi pobjegli? I kuda?
Tako...
Nema razloga da se bojis, nece pobjeci, pa cujes ih...
Ne cujem.
Kako ne cujes?
Cujem televizor, ne cujem njih.
Ali oni su tu.
Mozda nisu.
Pa gdje bi mogli biti?
Pa ne znam...mozda se tata isunjao kroz vrata, a mama spustila niz balkon...
Pa kuda idu?
Bjeze od nas.
Od koga?
Mene i brata.
Ali zasto???
Jer smo im teret.
Kako im mozete biti teret, oni vas vole.
To se samo tako kaze...
Nije...
Jeste...
Ali zasto tako mislis? Jesu li ikada prije pobjegli?
Nisu...
Ali zasto mislis da ce sada pobjeci?
To je duga prica...
Ispricaj mi, imamo vremena, ionako ne spavas.
A zasto ti ne spavas?
Ja moram cuti tvoju pricu.
Prije nego sto ti je ispricam, moras mi obecati da se neces smijati i da me neces udariti.
Obecajem. Koliko imas godina?
13.
Hoces li mi ispricati zasto se bojis?
Hocu, samo ne znam kako da pocnem.
Sacekat cu da se sjetis...

Dragi Blože,...
http://chuftica.blogger.ba
14/12/2006 08:37